Za gradove i općine 1. siječnja 2027. donosi dvije različite, ali povezane promjene.
Prva se odnosi na državnu informacijsku infrastrukturu i odgovornost za njezino korištenje. Druga je vrlo praktična: jedinice lokalne samouprave dobivaju mogućnost da za određene postupke podatke iz Središnjeg registra stanovništva dohvaćaju u realnom vremenu.
U praksi to znači manje traženja podataka koje država već ima — i veći prostor za digitalizaciju postupaka prema građanima.
Zakon već vrijedi, ali kazne počinju 2027.
Zakon o državnoj informacijskoj infrastrukturi (NN 72/25) na snazi je od 1. svibnja 2025.
Važna je razlika između državnih tijela i lokalne samouprave. Tijela državne uprave, druga državna tijela i javne ustanove kojima je jedini osnivač Republika Hrvatska obvezni su koristiti državnu informacijsku infrastrukturu.
Gradovi, općine, županije i njihove ustanove mogu je koristiti na vlastiti zahtjev, uz odobrenje tijela državne uprave nadležnog za digitalnu transformaciju.
Kada postanu korisnici, na njih se odnosi niz pravila: korištenje zajedničkih komponenti pri razvoju e-usluga, sustava e-Građani i Središnjeg sustava interoperabilnosti te preuzimanje podataka iz registara po službenoj dužnosti kada za to postoji pravni temelj.
Same obveze nisu novost od 2027. Ono što se mijenja 1. siječnja jest da na snagu stupaju prekršajne odredbe članaka 33. i 34.
Za odgovorne osobe propisane su kazne od 500 do 3.000 eura za lakše te od 3.000 do 6.630 eura za teže prekršaje, ovisno o vrsti povrede. Među njima su, primjerice, nepravilnosti u korištenju Središnjeg sustava interoperabilnosti, ustrojavanje nedopuštenih usporednih registara ili traženje od građana podataka koji se prema Zakonu trebaju pribaviti po službenoj dužnosti.
Drugim riječima: 1. siječnja 2027. nije početak digitalne transformacije propisane Zakonom. To je trenutak kada dio postojećih obveza dobiva i konkretnu prekršajnu odgovornost.
Središnji registar stanovništva: podaci u realnom vremenu
Druga promjena dolazi iz Pravilnika o izdavanju potvrde i korištenju podataka iz Središnjeg registra stanovništva (NN 71/26), koji stupa na snagu 1. siječnja 2027.
Za lokalnu samoupravu posebno je važan njegov članak 7.
Gradovima, općinama i županijama omogućuje da, u okviru svojih zakonskih nadležnosti, za određeni OIB preuzimaju podatke iz Središnjeg registra u realnom vremenu.
Pravilnik obuhvaća tri velika područja:
- poreze, javna davanja i naknade — uključujući poslove iz područja lokalnih poreza, komunalnog gospodarstva, prekršaja i sigurnosti prometa
- socijalnu skrb i demografske mjere
- odgoj i obrazovanje — od predškolskog odgoja nadalje
Uz podatke potrebne za konkretni postupak, JLS može u propisanim slučajevima dohvatiti i podatke o članovima kućanstva: OIB, ime i prezime te adresu upisanih članova kućanstva.
To je operativno velika promjena.
U mnogim postupcima građanin danas još uvijek dostavlja podatke ili potvrde koje neko drugo javno tijelo već ima. Cilj ovakvog povezivanja registara jest upravo suprotan: kada za to postoji zakonska osnova, podatak treba dohvatiti sustav, a ne građanin.
Manje papira za građanina
Zakon o državnoj informacijskoj infrastrukturi već propisuje da njegovi obveznici i korisnici podatke iz registara potrebne za obavljanje svojih poslova preuzimaju po službenoj dužnosti putem Središnjeg sustava interoperabilnosti.
Pravni učinak tako preuzetog podatka jednak je podatku koji bi fizička ili pravna osoba dostavila sama.
Od 1. siječnja 2027. dvije se stvari praktično susreću: počinju vrijediti prekršajne odredbe Zakona, a novi Pravilnik otvara lokalnoj samoupravi konkretan pristup podacima Središnjeg registra stanovništva u realnom vremenu.
Za građanina bi rezultat trebao biti vrlo jednostavan: manje potvrda, manje odlazaka na šalter i manje ponovnog dostavljanja podataka koje javna uprava već posjeduje.
Ali bolji podaci u pozadini sami po sebi ne znače i bolju uslugu.
Ako građanin i dalje mora pronaći pravi obrazac, pogoditi nadležni odjel ili nazvati tijekom radnog vremena, digitaliziran je samo jedan dio procesa.
Tu će se u sljedećoj fazi zapravo vidjeti razlika između digitalizirane evidencije i stvarno digitalne javne usluge.
Tri pitanja koja vrijedi postaviti dobavljaču
Kod nabave novog portala, informacijskog sustava ili AI asistenta više nije dovoljno pitati samo što sustav može raditi.
Treba pitati i kako radi s podacima.
1. Koje podatke sustav kopira i koliko ih dugo čuva?
Ako je neki podatak već dostupan iz autentičnog izvora, treba postojati jasan razlog zašto bi ga drugi sustav trajno duplicirao.
Zakon posebno zabranjuje ustrojavanje usporednih registara za autentične podatke koji se već vode u drugom registru. To ne znači da je svaka aplikacijska baza automatski zabranjeni registar, ali znači da arhitektura mora jasno razlikovati službeni izvor podatka od privremenih ili radnih kopija.
Dobavljač bi zato morao moći objasniti: koji se podatak dohvaća, što se sprema, koliko dugo i zašto.
2. Gdje se podaci nalaze?
I ovdje treba biti precizan.
Zakon propisuje da se registri koji sadrže osobne podatke pohranjuju u podatkovnim centrima na teritoriju Republike Hrvatske.
To nije isto što i tvrdnja da svaki informacijski sustav koji obrađuje osobne podatke mora biti smješten u Hrvatskoj.
Za ostale aplikacijske podatke treba zasebno provjeravati pravni temelj obrade, ugovorne odnose, lokaciju infrastrukture, prijenose podataka i zahtjeve Opće uredbe o zaštiti podataka.
Zato odgovor dobavljača „podaci su u cloudu” nije dovoljan. Treba znati u kojem podatkovnom centru, u kojoj državi, tko njima upravlja i postoje li daljnji izvršitelji obrade.
3. Tko zapravo ima pravo pristupa podacima?
Ugovor s gradom ili općinom sam po sebi privatnoj tvrtki ne daje vlastito pravo pristupa državnim registrima.
Pristup mora proizlaziti iz nadležnosti i pravnog temelja javnog tijela, uz odgovarajuća tehnička ovlaštenja i zaštitne mjere.
Ako vanjski dobavljač obrađuje podatke za račun JLS-a, njegove uloge prema Općoj uredbi o zaštiti podataka, ovlasti, pristup zaposlenika, zapisivanje aktivnosti i rokovi čuvanja moraju biti jasno uređeni.
Kod sustava povezanog s državnim registrima pitanje nije samo može li se nešto tehnički napraviti, nego tko smije vidjeti koji podatak, u kojem postupku i zašto.
A gdje je u svemu tome AI?
AI asistent ne treba imati „otvoren pristup registrima”.
To bi zapravo bio pogrešan način razmišljanja.
Razgovorno sučelje može biti sloj između građanina i postojećih digitalnih postupaka: građanin pitanje postavlja svojim riječima, sustav prepoznaje što želi napraviti, daje odgovarajuće informacije i vodi ga kroz postupak.
Ako je za neki korak potreban osobni ili službeni podatak, pristup se mora dogoditi kroz kontrolirani proces — uz identifikaciju korisnika, provjeru ovlasti, odgovarajući pravni temelj i revizijski trag.
KomunalAI danas ne pristupa državnim registrima niti gradi paralelni registar građana.
Platforma služi kao komunikacijski i procesni sloj iznad informacija i postupaka koje organizacija već vodi. Buduće povezivanje sa službenim izvorima podataka mora se graditi upravo na načelu najmanjeg potrebnog pristupa: sustav smije dobiti samo podatak koji je potreban za konkretan postupak.
Produkcijska infrastruktura KomunalAI-a nalazi se u Hrvatskoj, a razvoj i održavanje provode se unutar sustava upravljanja certificiranog prema normama ISO 9001 i ISO/IEC 27001.
Kod razgovora s AI asistentom korisniku je jasno naznačeno da komunicira s umjetnom inteligencijom, što je u skladu s obvezama transparentnosti iz članka 50. Akta o umjetnoj inteligenciji koje se primjenjuju od 2. kolovoza 2026.
Četiri mjeseca za pripremu
Do 1. siječnja 2027. ostalo je nešto više od četiri mjeseca.
Za gradove i općine to je dovoljno vremena da naprave nekoliko vrlo konkretnih stvari: utvrde koje registre i digitalne sustave već koriste, provjere način razmjene podataka, popišu gdje se od građana još uvijek traže potvrde i podaci koje javna uprava već posjeduje te pregledaju arhitekturu novih digitalnih projekata.
Promjena neće biti u tome da javna uprava odjednom dobije više podataka.
Podataka već ima mnogo.
Prava promjena bit će u tome koliko ih sigurno, zakonito i jednostavno može pretvoriti u bolju uslugu građaninu.
Želite vidjeti kako bi razgovorno sučelje i digitalni postupci izgledali na informacijama i procesima vaše organizacije? Dogovorite demonstraciju KomunalAI platforme.
Izvori
- Zakon o državnoj informacijskoj infrastrukturi, NN 72/2025 — narodne-novine.nn.hr
- Zakon o Središnjem registru stanovništva, NN 67/2025 — narodne-novine.nn.hr
- Pravilnik o izdavanju potvrde i korištenju podataka iz Središnjeg registra stanovništva, NN 71/2026 — narodne-novine.nn.hr
- Europska komisija — Smjernice o obvezama transparentnosti iz članka 50. Akta o umjetnoj inteligenciji (20. srpnja 2026.) — digital-strategy.ec.europa.eu
Tekst piše tim koji razvija KomunalAI platformu.
